
Postoji mnogo načina i mnogo nivoa na kojima možemo da delujemo kako bi se naše zdravlje održalo, poboljšalo ili kako bi se zdravlju vratili.
Koji od tih puteva ćemo odabrati zavisi od našeg celokupnog stanja kao i od naših sklonosti ili odbojnosti. Neko je spremniji da se bavi ishranom, neko sportom, neko mentalnim radom.
U narednoj seriji ZDRAVLJE PRE SVEGA govoriću o malim izmenama koje svi možemo sprovesti, koje su jednostavne i shvatljive, svima dostupne a čine čuda za naše zdravlje.
Još jedna bitan aspekt zdravlja je ZDRAVA ISHRANA.
Hrana je naš lek kada je koristimo na adekvatan način i u balansiranim količinama. Da bi to tako bilo, uputno je ispratiti odredjena pravila da ono što unosimo u sebe bude za našu dobrobit.
Neka vaša hrana bude lek, a vaš lek vaša hrana.
Hipokrat
Mnogo je svedočanstava koja potvrđuju da hranom možemo da se oporavimo i ozdravimo svoje telo. I obrnuto. Holistički pristup čoveku kao biću uzima ishranu kao jedan od važnih stubova zdravlja i blagostanja.
Kako ispoštovati holizam u ishrani
Odakle hrana potiče, iz kakvog je materijala nastala, kakvo je tlo koju je nosilo, u kakvim uslovima je skladištena i koliko dugo pre nego što je došla do vašeg stola?
Kakva zaštitna sredstva su korišćena u toku uzgoja? Koliko organskog, stvarnog, opipljivog, je uticalo na nju ili je rasla u plasteniku ili specijalnoj farmi sa veštačkom svetlošću i uvek izložena hemijskom snabdevanju hranom za rast?
Kako je pripremana u kojim uslovima?
Kako je konzumirana? – Sve su ovo stavke o kojima se govori kada kažemo da je hrana lek i da se njome možemo izlečiti.
Da li je preterano genetski modifikovana pa imamo samo savršene, ogromne, preslatke plodove sa malo gorčine ili kiselosti jer to nije ono što privlači kupce? Za čime vi na kraju krajeva brže posegnete, šta vam privuče pažnju?
Mnogo je pitanja na koja trebamo spremiti odgovore kako bi iz jedne da lažemo podrazumevane kategorije izvukli svu korisnost koju ima. I dobro je da je tako. Time stavljamo fokus zaista na to čime se posvećujemo. Biramo najbolje z anaše zdravlje, za naš rast i razvoj, za funkcije našeg organizma.
Nekada je naporno biti toliko fokusiran. ili nemoguće usled obaveza koje imamo tokom dana. Moj pokušaj je da vam ovim putem dam par smernica koje će vas uvek držati na dobroj strani, pojačati dobar efekat i minimizirati štetne utiske na naš organizam koji dolazi od neadekvatnih namirnica.
Temu koji oblik ishrane ćete za sebe odabrati obradjivaćemo u nekom od narednih tekstova jer zaista zahteva dosta pažnje.
Principi koje treba ispoštovati
Izbegavajte mikrotalasnu rernu: Ona radi po principu zračenja (isto kao kod mobilnih telefona, 2,5GHz) gde se molekuli vode u hrani stimulišu na kretanje sa visokom frekvencijom, što uslovljava zagrevanje. Na taj način, voda gubi svoj energetski kvalitet, menja se njena struktura i voda ne zadovoljava naše potrebe.
Takođe, plastični materijal otpušta omekšivače u zagrejanu hranu ili tečnost koje kasnije unosimo u telo. Time unosimo i plastiku u telo.
Najbolje je koristiti gas kao izvor zagrevanja jer je najprirodniji i nema elektromagnetnog zračenja.
Birajte sveže namirnice: Sezonske, lokalne namirnice koje prođu najmanji put od polja do stola imaju najviše biofotona – malih svetlosnih čestica koje nam daju čistu energiju za život. Njih naše ćelije vole i najlakše iskorišćavaju. Dugo žvakanje najsvežijih, sirovih proizvoda je način da najviše životne energije raspoložive u životnim namirnicama unesete u sebe.

Pijte puno sveže vode: Izvorska voda je najbolja, ali u nedostatku možete koristiti bokal sa dobrim filterom (Brita, Aquafor). Ukus napitaka pripremljenih sa filtriranom vodom je mnogo lepši i puniji.
Voda je posebna životna namirnica i o njoj će biti više reči u narednom blogu. Značaj koji ima za nas je verovatno potcenjen jer se retko srećemo sa stvarnim nedostatkom dobre, kvalitetne vode.
Ograničavanje procesuirane hrane
Smanjite unos gotovih jela: Iako su brza varijanta, gotova jela su puna veštačkih pojačivača ukusa, šećera, previše soli i često su napravljena od namirnica kojima je mesto na kompostu.
Ne retko, uz dodavanje začina maskira se miris i ukus namirnice koje su već počele proces truljenja.
Ograničite pojačivače ukusa: Izbegavajte sastojke sa glutamatima, mnogim E-brojevima, belim šećerom ili loše vetačke zasladjivače koji povećavaju glikemijski index. Tako se samo navikavamo na jake ukuse i telo traži više.
Smanjite upotrebu rafinisanih ulja: Koristite ulja dobijena hladnim cedjenjem i visokovredna MCT ulja (Middle-Chain-Triglyceride). Suncokretovo ulje treba maksimalno izbegavati. Voditi računa o tačkama sagorevanja ulja ili putera. Nikada ne ići do tačke kada krene da sagoreva i da se dimi, tada ima samo štetno dejstvo na organizam.
Blanširanje povrća i dodavanje maslinovog ulja nakon kuvanja je zdravija varijanta od prženja i pohovanja.
Prirodni začini i so
Koristite sveže ili suvo začinsko bilje: Biber, kajen biber, kurkuma, kari, cimet, karanfilić, kumin, origano, nana, timijan, majoran, peršun, celer – svi ovi začini čine da hrana dobije zaokružen ukus a stimulišu procese u organizmu i pomažu varenju. Oni su bolja alternativa klasičnoj Vegeti, Bagat začinu i C začinu.
Solite umereno: Koristite kamenu ili morsku so bez aditiva (koji sprečavaju grudvanje soli). Himalajska so je odlična za svakodnevnu upotrebu. Kupite onu grubu, u mlinu, a ne unapred samlevenu. Kvalitet i procenat čistoće je veći.
Biranje bioloških namirnica
Biološki uzgajane namirnice: Sadrže više minerala i vitamina neophodnih za potpune procese u organizmu od onih uzgajanih na iscrpljenom tlu tretiranom hemijom.
Kada kupujete na pijaci, gledajte i birajte sorte voća koje ne izgledaju potpuno ujednačeno i koje imaju veliku raznovrsnost oblika. takoreći, falinku. Najverovatnije je da su to stare sorte, ne hibridne. One su jače, otpornije i nisu tretirane sa puno agenasa da bi dale dobar prinos.
Alternativa za skupe biološke namirnice: Ako ne možete sebi da priuštite kompletno biološku hranu jer prehranjujete celu porodicu, pogledajte koje namirnice možete nabaviti iz domaćeg uzgoja.
Jedan dobar način da iz nekih namirnica izvučete štetne hemikalije je da ih potopite (zeleno, lisno) povrće i voće u rastvor vode i sode bikarbone (bez aluminijuma). Neka odstoje 10 -20 min i onda ih dalje preradjujte.

Ja sve veliko voće ali i ono kojem skidam koru (npr, lubenice, dinje, narandže, limun..) operem hladnom vodom i četkom. Time ih oslobodim ostataka zaštitnih voskova i hemikalija.
Zaključak
Princip „Manje je više“: Ukus, zasitnost i iskoristivost jedne biološki uzgajane voćke je veći i bolji od onih koje to nisu. Bolje je pojesti jednu malu biološki uzgajanu jabuku iz komšiluka, nego bananu iz Ekvadora ili avokado iz Izraela. U redu je dozvoliti sebi raznovrsnost ali ne treba preterivati samo zato što je nešto u modi.
Budite u sazvučju sa vašim telom i pratite šta mu je zaista neophodno a čega se možete odreći. Njegova mudrost će vas dovesti do idealnog stanja.
Ostavite odgovor