Za gledanje filmova preporučujem uvek da budu na originalnom jeziku sa titlom. Tada se postiže najveći efekat. Takodje, da to bude jedan mali ritual. Nešto posebno. Odvojite vreme, udobno se smestite i prepustite. Možete da pripremite i komad papira i olovku i da se nakon završetka filma na trenutak umirite, zatvorite oči i razmislite o filmu koji ste upravo pogledali. Da osetite kako je na Vas delovao, koja osećanja je probudio, da li ste se sa nekim od junaka identifikovali i ako jeste zašto, šta vas je najviše naljutilo, iznenadilo, uplašilo ili oduševilo. Dragocene su informacije koje na taj način dobijate jer je upravo to upoznavanje sebe iz nekog dubljeg, meditativnijeg stanja.
Mudrost traume (The wisdom of trauma)
Dokumentarni film: Gabor Mate je svojim radom naglasio značaj traumatskog iskustva i naših doživljaja povezanih sa njim. Na koji način ostaje utisnuto u našim telima, kako se bori da izadje na videlo i da se sa njim suočimo uprkos bolu. Na koji način možemo preinačiti ta iskustva u mogućnost za razvoj i rast. Mate je jedan od mojih omiljenih učitelja. Volim njegovu skromnost, dubinu, razumevanje ljudske duše i iskrene želje da iscelenje donese u našu stvarnost.
Ne brini, neće daleko pobeći (Don’t worry, he won’t get far on foot)
Vrlo jaka priča i savršeno predstavljanje zavisnosti od alkohola, propadanja kroz nju, dostizanja dna i povratka sebi, lepoti, ljubavi i svetlosti. Jedan od onih filmova gde je preipitivanje neizostavno kao i pitanje ljudske snage da prevazidje najteža iskušenja.
Film o bolu, izdaji, zlostavljanju u okviru porodice i suočavanju sa bolnim iskustvima u odraslom dobu. Posledice koje trpimo i obrazce koje nosimo sa sobom celog svog života deo su porodične drame koja kad- tad traži razrešenje.
Status žena u američkoj porodici i društvu sredinom prošlog veka. Izdani snovi i ideja o ljubavi. Igranje uloga i prepuštanje stihiji. Želje i realnost.